Nisu ni putevi svi isti ni svaciji. Neki uvijek kao da imaju srece u svemu i na svakome mjestu i u svakome drustvu. Neki opet ma koliko da se trude i koliko da se bore i fizicki i psihicki ne postizu isto kao neki. JEDNOSTAVNO putevi nam se podudaraju,ukrstaju sjeku kao zeljeznicke pruge i pletu kao ljudske sudbine.
Samo bogovi znaju sta je kome namjenjeno i koliko a mi mozemo samo da se bacamo lijevo desno na putu nasdeg zivotnog stradanja ili bitisanja. Vazno je biti,zivjeti ,boriti se onoliko koliko imamo snage i kooliko nam zivotne nedace dozvoljavaju
.Vazno je biti covjek,imati dusu ,davati je drugima i uzimati za cijenu koju mi placamo.Svi cemo placati i naplacivati,bilo kada ibilo kome.svakako ce doci to vrijeme za svakog od nas
.Doci ce i vrijeme nasdih rezultata zbog nasih suza ,patnji i bola,i svega cega smo se odricali.Doci ce vrijeme kad se niko od nas ne bude nadao ni bolu ni porazu istovremeno a snaci ce nas i jedno i drugo
.Sve je to zivot i jedan zacrtan put ,sa padovima ,lomovima,pa poletom i snagom sokola.Sveje to put zivota jednog covjekaod svitanja do svrsetka dana ,put sna i jave .maste koja je nekadf opravdana a nekada nema nista sa realnoscu.
